HIPOKINEZIJA – Bolest savremenog doba



Živimo u vremenu burnog I bogatog materijalnog razvoja, a brzina života I borba za visoki standard sve više zaokupljaju pažnju čoveka. Savremeni način života i rada doneo je i negativne produkte za normalno funkcionisanje organizma.

Šta je hipokinezija?

Hipokinezija je nedostatak kretanja, ili nedovoljna količina aktivnosti koja je potrebna organizmu da bi održao neophodan nivo koji mu je potreban za normalno funkcionisanje i zdravlje.

Čovjek je više hiljada godina svoj opstanak, sigurnost, zdravlje i sreću tražio i nalazio u kretanju odnosno fizičkom radu koji je bio osnovni faktor razvitka čovjeka. U današnjim savremenim uslovima mehanizacije i automatizacije, kretanja je sve manje ili ga gotovo nema već mašina radi za čovjeka što predstavlja ogroman problem pošto pasivnost nekog organa ugrožava organizam u cjelini.

A upravo tamo gdje su nauka i tehnika dostigle najveći stepen razvoja, posljedice po čovjeka su najizraženije što se vidi na primjeru SAD-a. Sa jedne strane to je zemlja najsavremenije tehnologije, velikog nacionalnog bogatstva, najboljih svjetskih stručnjaka i sa najuspješnijom sportskom omladinom svijeta, a sa druge strane i zemlja sa najvećom učestalosti srčanih oboljenja, gojaznih pojedinaca i “najnesposobnijom” omladinom svijeta, imajući u vidu učestale infarkte i prije 30. godine.

Stručnjaci naglašavaju da čovjek ne treba da robuje dobru, već treba da nađe vremena za sebe i svoje zdravlje, kako bi sebi a i drugima obezbjedio sretan život i sreću.

Kako vreme prolazi, čovek se sve manje fizički napreže, a sve više se oseća psihičko opterećenje. Era kompjuterizacije dovela je do toga da se I dnevni obroci obavljaju u fotelji, a ne za stolom.

Prema izveštaju Svetske zdravstvene organizacije nedovoljna fizička aktivnost proglašena je za faktor rizika. Ranije su takav status imali hipertenzija I gojaznost. U savremenom dobu javljaju se nove bolesti kao posledica savremenih tehnoloških procesa I odnosa u proizvodnji savremenog života kao sto su kancerogena obolenja, kardiovaskularna I dr.

Tempo života, buka I zagađenost vazduha sve više “bombarduju” I oštećuju ljudski organizam. Smanjeno kretanje smanjuje fuknkcije organizma, što uslovljava slabiji fizički razvoj. U 19. veku 95 % utrošene ljudske energije u proizvodnji na globalnom nivou bilo je iz mišića čoveka, dok je za 5 % energije izvor bio u drugim prirodnim resursima. 100 godina kasnije osnovni izvor energije u 95 % slučajeva je nafta, električna, atomska, sunčeva energija. Danas se energija čovekovih mišića koristi sa jedva 1%. Sa nekadašnjih 16 časova rada u toku dana, došlo se do 42 radna časa u toku nedelje, ili 8 radnih sati u toku dana što je upola manje. Da bi sve funkcije organizma bile u ravnoteži, potrebno je da čovek napravi 10.000-14.000 koraka dnevno.

Povećano bogatstvo slobodnog vremena krije niz opasnosti koje se već uočavaju kod mlade generacije. Naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da sve više njih svoje slobodno vreme provodi na globalnim mrežama u izobilju hrane.

Nekada, ne tako davno mogli ste na igralištu da vidite gomilu dece koja se igra, danas je to prava retkost. Dovoljno je da uđete u jedan od lokalnih internet klubova I imaćete šta da vidite. Dečak od nekih 10-12 godina sa 8-9 kilograma viška, velikom flašom gaziranog pića, grickalicama, svoje slobodno vreme provodi na računaru sa sve učestalijim fizičkim maltretiranjem tastature računara, naročito ako je u pitanju neka igrica sa nasilničkom pozadinom.

U šta se to deca pretvaraju ukoliko ne kanališu svoju energiju u pravom smeru?! Zato više I nije novost kad čujete da je neko od osnovaca ili srednjoškolaca fizički nasrnuo na nastavnika. Sve od gore navedenog možemo navesti kao jedan od razloga agresivnog ponašanja, a jedan od pokretača je upravo hipokinezija, odnosno nedovoljno ili smanjeno kretanje Na koji način pokrenuti populaciju da se bavi fizičkom aktivnošću kad I sam lekar opšte prakse koji ima 10 I više kilograma viška nam savetuje da se bavimo fizičkom aktivnošću radi prevencije bolesti , a da sam nije svestan koliko je to bitno za njegovo zdravlje?!

Prema tome, ne postoji populacija stanovništva čije zdravlje nije ugroženo I kome nije potrebna fizička aktivnost. Ukoliko je redovna I pravilno dozirana nema sumnje da predstavlja znacajan cinilac zdravog nacina zivota , koji I do 50 % može uticati na prevenciju pojava različitih obolenja. Evidentne su promene u organizmu kao plod fizickog vežbanja jer se ostvaruje pozitivan uticaj na kardiovaskularni sistem..

Aerobne aktivnosti (hodanje, trčanje, vožnja bicikla) minimalno 3 puta nedeljno u trajanju od 30-60 minuta značajno utiču na metabolizam masti I na taj način sprečavaju pojavu koronarnih bolesti kao sto je arteroskleroza.

U kombinaciji dijetalnog programa ishrane I fizičke aktivnosti može se značajno uticati na redukciju telesne mase. Neosporni su pozitvini efekti I na psihološkom planu. Kod osoba koje su uključene u program redovnih fizičkih aktivnosti evidentno je smanjenje anksioznosti I depresije sto povoljno utiče na raspoloženje, životnu vedrinu I stabilnije psiholosko stanje. U toku treninga dolazi do povećanog protoka krvi kroz sve delove tela, pa I kroz mozak. Zahvaljujući bržem I većem protoku krvi kroz mozak, dopremanje kiseonika, šećera I drugih materija je veće nego u mirovanju. Znatno je povećana eliminacija štetnih raspadnih produkata metabolizma I time je onemogućeno da se štetne materije duže zadržavaju u mozgu I ispoljavaju svoje štetno dejstvo na nervne ćelije. Ako je organizam u neaktivnom fizičkom stanju, kiseonik se sporije doprema I u manjoj količini kao I neophodne hranljive materije, a raspadni produkti se duže zadržavaju u mozgu što izaziva oštećenje nervnih ćelija. Ovim se objašnjavaju česte glavo
bolje kod osoba koje su fizički neaktivne.

Čovek postaje nervozan, razdražljiv I nesiguran u vršenju svakodnevnih poslova. Ogroman je značaj fizičkog vežbanja na mišićno-zglobni sistem jer utiče na povećanje gipkosti, obima I snage mišića, a samim tim degenerativne promene na koštano-zglobnom sistemu su ređe. Pre nego sto počnemo sa vežbanjem, najbitinije je da broj vežbanja nedeljno, trajanje I intenzitet opterećenja budu primerene zdravstvenom statusu kao I individualnim sposobnostima vežbača. Oni koji počinju vežbat, a bili su dugo fizički neaktivni moraju početi lagano I postepeno kako bi se izbegle eventualne kontraindikacije kao što su jaka upala mišića, istegnuće mišića I slično.

Sezona godišnjih odmora je iza nas, a samim tim polako ulazimo u period loših vremenskih prilika. Zato nemojte dozvoliti da Vas to “uspava” I poremeti u ostvarenju ciljeva. Zaboravite na višečasovno gledanje tv-a I boravak u zatvorenom, zagušljivom prostoru. Pošto ste upravo pročitali koliko je važno biti aktivan, ne preostaje Vam ništa drugo nego da se ovog momenta spremite za trening, naoružate pozitivnom energijom I uradite nešto korisno za svoje zdravlje.

Bilo da je to šetnja, trčanje u prirodi ili posećivanje fitnes centra sigurno ćete osetiti blagodeti koje nam pruza fizička aktivnost. SREĆNO!